Nova era gospodarske suradnje

Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora ove godine slavi 15. obljetnicu svoga osnutka u listopadu 2003. godine. Povodom te godišnjice razgovarali smo s bivšim predsjednicima i direktorima Komore koji su se osvrnuli na svoje mandate na ovim funkcijama i njihove najvažnije trenutke, najveće izazove i naljepša sjećanja. Nakon prvoga mandata od 2008. do 2012. Ralf Blomberg je od svibnja 2018. ponovno predsjednik Komore.

  • © AHK Kroatien

Ralf Blomberg je od 2013. glavni financijski direktor u tvrtci RWE Hrvatska. Godine 1987. zaposlio se u tadašnjem RWE Power AG-u, a u Hrvatsku je došao 2001. godine kao član uprave odgovoran za financije i investicije Termoelektrane Plomin, joint venturea HEP-a i RWE-a. Na toj poziciji bio je do isteka ugovora o suradnji s HEP-om 2015. godine. Za dugogodišnja nastojanja oko razvoja lokalnih zajednica i unaprjeđenja odnosa s njima iste mu je godine dodijeljena posebna zahvala Grada Labina. Jedan je od osnivača Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore, čiji je predsjednik bio od 2008 – 2012. Na tu je funkciju ponovno izabran u svibnju 2018. 

Što biste posebno izdvojili iz Vašega prvog mandata na funkciji predsjednika Komore?

Godine 2001. preuzeo sam vodstvo u TE Plomin u Istri, joint ventureu HEP-a i RWE-a. Već sam se vrlo rano trudio uspostaviti blisku suradnju s njemačko-hrvatskom poslovnom zajednicom. Svoje prve kontakte sklopio sam učlanjenjem u Njemačko-hrvatsko trgovačko udruženje (Deutsche Kaufmannschaft). Oko godinu dana kasnije, u listopadu 2003, osnovana je Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora na svečanosti kojoj su nazočili njemački kancelar Gerhard Schröder i hrvatski premijer Ivica Račan. Ta je svečanost za mene bila vrhunac jer je predstavljala početak novog poglavlja gospodarske suradnje dviju zemalja.

Tijekom svog mandata kao predsjednik Komore bio sam zadivljen nevjerojatnim intenzitetom rada Komore i učinkovitošću njezinog tima. Zajedno s bivšim članovima uprave stupili smo u intenzivne i pozitivne razgovore te razmjenu s članovima Komore. Pokušali smo riješiti njihove probleme, ali istovremeno poduprijeti buduće potencijale. Uvijek sam se veselio kada su njemačke tvrtke uz podršku Komore uspjele ući na hrvatsko tržište.

Kakav je tijekom toga razdoblja bio Vaš dojam o Hrvatskoj kao zemlji i gospodarskoj lokaciji?

Budući da sam radio u Istri, Zagreb je prije svega bio dosta udaljen – oko 5 sati vožnje autom. Sama vožnja tom relacijom ukazivala je na nužnost logističkih poboljšanja. Kada je autocesta napokon izgrađena, čovjek je imao osjećaj kao da napokon sve kreće prema naprijed. No, to se pokazalo preoptimističnim. U svakodnevnom radu te u radu Komore nailazili smo na prepreke koje su stvarali zakonski propisi vezani za pravna, porezna i financijska pitanja ili dobivanje dozvola. To nas je ograničavalo u našem djelovanju. Takva sam iskustva redovito doživljavao.

No kao nekakvu vrstu protuteže smo svugdje upoznavali ljubazne ljude koji su bili spremni pomoći, zalagali su se entuzijastično za razvoj zemlje i pomagali su nam savladati prepreke koje sam opisao. Sve su to uspjeli ostvariti zbog svog velikog talenta za improvizaciju i fleksibilnosti povezane s njim. Nažalost, te osobine odjednom nisu više bile prisutne kod izrade propisa i pravilnika, a ono što je zapravo trebalo pomoći u primjeni zakona u stvarnosti se ispostavilo kao neprobojna šikara.

Činilo se da zemlja kreće naprijed, ali nažalost nisu se mogle ostvariti sve ideje iz gospodarstva: previše toga bilo je podređeno političkim ciljevima.

Koji su najveći izazovi koje su Komora i Vi kao njezin predsjednik morali savladati tijekom Vašega prvog mandata? Kako stvari stoje danas?

U doba mog prvog mandata borili smo se s gore opisanim teškoćama. I premda se činilo da je Hrvatska na putu u EU, realizacija projekata uvijek bi iznova zaglibila – jedva se napredovalo. A sve unatoč činjenici da su postojali potencijalni, motivirani investitori koji su svojim projektima bili spremni dodatno ojačati njemačko-hrvatske odnose. Zanimljivo je i to što nismo u svim slučajevima imali punu podršku iz Njemačke. Izgleda da Hrvatska tada nije djelovala dovoljno stabilno. Stoga smo se već rano morali dokazati kao posrednici između hrvatskog i njemačkog gospodarstva.

Pitanje financiranja aktivnosti Komore također je zahtijevalo određene napore. Rast broja članova bio je stalan izazov koji smo nastojali savladati proširenjem ponude i uvođenjem novih usluga za članove.

Ponosan sam na stvaranje Task Forcea Hrvatska-Njemačka, što je bila naša inicijativa. Njezina je svrha bilo ponovno pokretanje i omogućavenje realizaciej važnih projekata između ministarstava gospodarstva obiju zemalja koji su naizgled bili potpuno zastali. Zajedno s njemačkim ministarstvom gospodarstva i Odborom njemačkog gospodarstva za Istočnu Europu predložio sam tu ideju tadašnjoj premijerki Kosor. Tom snažnom potporom za određene su projekte napokon uklonjene davno postavljene prepreke.

Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora i danas se suočava sa sličnim problemima. Iako je Hrvatska članica EU-a, prema mišljenju naših članova treba nadoknaditi mnogo toga kada je riječ o ostvarivanju slobodne konkurencije i stvaranja jednakih uvjeta za pristup tržištu. Ovdje je pravna situacija naizgled u potpunosti usklađena s europskim normama, ali, kao i kod moga prvog mandata, treba napomenuti da propisi i regulative koji su u pozadini u mnogim slučajevima ograničavaju slobodno tržišno natjecanje.

I to je jedan od razloga zašto je samo 68 posto članova Komore prošle godine pozitivno odgovorilo na pitanje Biste li opet investirali u Hrvatsku? Dosad je taj postotak uvijek iznosio visokih 80 do 90 posto. Ovdje nastojimo poboljšati našu ulogu posrednika u gospodarstvu i podržati izravna strana ulaganja u Hrvatsku.

Čega se iz svoga prvog mandata osobito rado prisjećate?

Osim rada u Komori i za nju bilo je zaista lijepih trenutaka na službenim i manje formalnim sastancima s visokim političkim predstavnicima iz Njemačke i Hrvatske. Pritom bih svakako istaknuo susrete s bivšim predsjednicima Mesićem i Josipovićem s jedne strane i Köhlerom, Wulffom i Gauckom s druge strane. Svi su bili vrlo zainteresirani za poboljšanje naše gospodarske suradnje.

Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora u 2030. godini – što Vam je prva asocijacija?

Hrvatska politika provela je ključne reforme. Sukladno tome, investicije njemačkih tvrtki u Hrvatsku značajno su porasle i time stvorile nova i zanimljiva radna mjesta. Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora taj je razvoj pratila i podupirala – inicijativama pokrenutima već 2018. godine – a hrvatsko se gospodarstvo dalje razvijalo prema industriji 4.0. Komora je nastavila rasti kao poveznica između gospodarstva Njemačke i Hrvatske.

Važan element u tom napretku bili su proizvođači energije iz obnovljivih izvora koje je Komora navela da investiraju u Hrvatsku te im utrla put. Godine 2030. opskrba Hrvatske energijom bi uz fotonaponske ćelije i hidroelektrane u kombinaciji s pametnim mrežama i baterijama mogla bi biti gotovo bez emisija.

A u ljeto 2030. predstavnici svih tvrtki članica sjede u vrtu Komore i uživaju u finalu Svjetskoga nogometnog prvenstva između Hrvatske Njemačke.